Ravnica platila rat s 84.000 nevinih žrtava!

        
        

 


http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif


http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

 <http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&new_topic=13> 

– Obimno, višegodišnje i zapravo prvo potpuno naučno istraživanje o stradanjima 
civilnog stanovništva u Vojvodini između 1941. i 1948. godine, tačnije, sve do 
1952. godine, završeno je i došli smo do podatka da je u tom periodu život 
izgubila 84.000 građana Vojvodine, među kojima su pobrojani i Srbi i Nemci i 
Mađari i Rumuni i sve druge nacije koje žive ili su u tom periodu živele na tlu 
Pokrajine – izjavio je juče eksluzivno za „Dnevnik“ rukovodilac projekta 
„Stradanje stanovništva Vojvodine 1941-1948.“ prof. dr Dragoljub Živković.

Po njegovim rečima, Anketni odbor koji se bavio ovim istraživanjima do kraja 
mandata Skupštine Vojvodine iz 2004. godine je parlamentu podneo svoj izveštaj, 
nakon čega je organizovan naučni skup i napravljen zbornik prikupljenih 
informacija. Međutim, tada su proučavana stradanja građana Vojvodine samo u 
periodu 1941 - 1945, pa je ovo istraživanje preuzela Vojvođanska akademija 
nauka u umetnosti, proširujući ga na period do 1948, odnosno čak i do 1952. 
godine i čiji su rezultati obrađeni u čak 10 tomova knjiga, na preko 4.000 
stranica.

Podsećanja radi, lider Demokratske stranke vojvođanskih Mađara Andraš Agošton 
je nedavno pokrenuo inicijativu, koju su u međuvremenu podržale i druge 
mađarske partije, da Vlada Srbije zauzme jasan stav prema odmazdi partizana i 
komunističkih vlasti prema pripadnicima mađarskog naroda u Vojvodini 1944. i 
1945. godine. Govoreći o tome za naš list, Agošton je podsetio upravo na 
postojanje radne grupe koja se već godinama, pod pokroviteljstvom pokrajinske 
vlasti, bavi istraživanjima na ovu temu, pri čemu je naglasio da još nije čuo 
nikakve konkretne rezultate tih istraživanja.

– Čekam da Skupština Vojvodine s jedne i VANU s druge strane upriliče promociju 
završetka istraživanja, ali izgleda da se ni jedni ni drugi još ne usuđuju da 
to učine – objasnio je profesor Živković. – Mislim da za to postoji nekoliko 
razloga. Prvi je da ljudska stradanja u ovom periodu, izgleda, više nikoga ne 
interesuju?! Mnogi to tretiraju kao „bilo pa prošlo“, ne shvatajući da to zlo 
dolazi svaki put ponovo, kada se na ono prethodno zaboravi. Drugi razlog su 
ranija pisanja o stradanjima, koja su rezultat određenih informacija, ali 
nikada pravih i temeljnih naučnih istraživanja, tako da osećam da se mnogi 
plaše prave istine koja bi sada mogla biti objavljena, kao i pogubnih, 
zastrašujućih rezultata i brojki do kojih smo došli. 


Srbe podjednako ubijali okupatori i „oslobodioci”

Među pomenutih 84.000 žrtava, koje je pobrojao istraživački tim profesora 
Živkovića, daleko najveći broj, tačnije preko 47.000, čine Srbi, dok je između 
1944. i 1948. stradalo oko 17.000 Nemaca, a naročito u tom posleratnom periodu, 
pobijeno je i oko 6.000 Mađara. Takođe, u ovom istraživanju su pobrojane i 
žrtve među pripadnicima jevrejskog, hrvatskog, rumunskog, romskog i mnogih 
drugih naroda.
– To je bilo vreme vladavine zla, bez obzira da li su ga sprovodile okupacione 
snage, ili nova vlast koja je sebe proglasila oslobodilačkom, a pritom 
sprovodila krvavu odmazdu. Pritom partizanska vlast za neprijatelje nije 
proglasila samo saradnike s nemačkim i mađarskim okupacionim snagama, već i 
Srbe koji su označeni kao izdajnici i kolaboracionisti, ili su jednostavno bili 
monarhisti i, kao takvi, protivnici komunističke države. Tako je, primera radi, 
od ukupno 47.000 srpskih žrtava u tom periodu otprilike polovina stradala pod 
okupacionim vlastima, dok su drugu polovinu pobili posleratni „oslobodioci“. 
Takođe, utvrdili smo da je više od 12.000 Vojvođana, raznih nacionalnosti, 
pobijeno u Jasenovcu, a mnogo je žrtava bilo i na Banjici i drugim logorima – 
napomenuo je Živković.

Profesor Živković je ukazao da je istraživački tim kojim je rukovodio veoma 
ozbiljnu pažnju posvetio izbegavanju dupliranja imena žrtava, te da je broj 
žrtava do koga su došli potpuno tačno utvrđen i da nema ponavljanja. Takođe, 
došlo se do podataka svih koncetracionih logora iz onog perioda, a žrtve su 
klasifikovane kako po nacionalnoj, tako i po starosnoj i polnoj strukturi, ali 
i po godinama i mestu stradanja. Ipak, on pretpostavlja da je možda i 
dvadesetak odsto dostupnih podataka ostalo neobrađeno, pre svega zbog 
finasijskih razloga, jer je projekat, i to dosta skromno, finasirao isključivo 
PIV.
– Ali imamo konkretne podatke! Raznim metodama smo utvrdili čak i tačna imena i 
prezimena stradalnika, njihove godine i mesta rođenja, vreme i mesto stradanja 
i uslove pod kojima su stradali, pri čemu je obrađeno preko 1.000 
koncentracionih logora širom bivše Jugoslavije i Evrope – istakao je Živković.

Na pitanje u kakvom su tačno sukobu podaci do kojih su došla komisija kojom je 
rukovodio sa praktično svim dosadašnjim pokušajima da se pobroje žrtve Drugog 
svetskog rata, odnosno koje su to tačno žrtve nekome sporne, on kaže već sam 
pomen realnog broja žrtava mnogima „podiže obrvu“.
– Pisci komunističke provinijencije se bitno razlikuju od nas. Imali smo grdne 
probleme da u svom radu ne uvažimo ranija istraživanja koja su unela podatke o 
pogibijama pripadnika raznih armija - nemačke, mađarske, partizana... Mi smo 
istraživali isključivo stradanje civila, od tek rođene dece do 
devedesetogodišnjaka, i nisu nas interesovali ljudi u uniformi, jer su se time 
već bavili istoričari. 
Sagovornik „Dnevnika” navodi da je cilj njihovog istraživanja bio da se pokaže 
koliko je Drugi svetski rat, pre svega, bio poguban za civilno stanovništvo i 
da je bio zločinački rat protiv civila. 

– Samim tim, naše istraživanje je neka vrsta borbe protiv zločina koji se čine 
kroz rat, pomoću rata, pa i posle rata, jer se ne radi o onima koji su uzeli 
pušku u ruke i tako stvorili pretpostavku da će nekoga ubiti ili sami poginuti, 
već se radi o ljudima koji su uglavnom stradali u odmazdi, i to samo zato što 
su pripadali nekoj naciji, veri ili političkoj opciji. Rat je daleko više 
žrtava naneo civilnom stanovništvu nego vojnicima i najveći broj od 50 miliona 
stradalih u Drugom svetskom ratu su civili. Taj trend uvlačenja civila u ratove 
i praktično rata protiv civila se nastavio i u svim ovim novim sukobima na 
našim prostorima. Praktično, rat je postao sredstvo za likvidaciju potpuno 
nevinih ljudi i izgovora za genocid civila, a to su, na našu veliku žalost, u 
Drugom svetskom ratu i po njegovom okončanju radili i Nemci i partizani i 
mađarski fašisti i pristalice raznoraznih pokreta... – napomenuo je Živković.


Skupština APV na potezu

– Dolazim u Skupštinu Vojvodine, kako bih još jednom pokušao da nagovorim 
Šandora Egerešija, kao predsednika parlamenta i čoveka koji je i lično pomogao 
ovo istraživanje, da nam obezbedi organizovanje velikog naučnog skupa na kome 
bi se okupili istraživači i prezentovali javnosti čudo od podataka do kojih smo 
došli – najavio je Dragoljub Živković. 

Sve to ovom istraživanju daje specifičnu težinu, sa čijim će prihvatanjem, 
svestan je prof. Živković, mnogi imati problem. Tim pre što slični pokušaji 
obično uopštavaju broj žrtava i čine sve da ih bude što više na strani 
sopstvene nacije, a što manje na strani protivnika, što je, upozorava 
sagovornik „Dnevnika”, naprosto lažna istorija.

– Mi smo uradili potpuno suprotno i za nas je svaka žrtva rata potpuno jednaka, 
bez obzira kojoj naciji pripada. Naš princip je da je samo celina prava i 
jedina istina i zato i nismo hteli parcijalno da objavljujemo rezultate, jer bi 
svaki takav pristup, koliko god da otkriva istinu o nekom posebnom problemu, 
zakamuflirao celokupnu istinu i, kao takav, mogao biti zloupotrebljen u 
političke svrhe. A verujte da se ništa ne može razumeti, ako se ne uvidi celina 
stradanja. Ne može se shvatiti period od 1945. do 1948. godine, bez prethodnog 
znanja o dešavanjima od 1941. do 1945. godine.

 Onaj ko ne priznaje prve godine rata i insistira samo na posleratnim 
dešavanjima, taj traži parcijalnu istinu i pokušava da je proglasi jedinom 
pravom. Opaka tendencija se uvukla u politiku, da predstavnici jedne nacije 
traže istinu samo o stradanjima sopstvenih sunarodnika, a da o drugim ne 
govore. Time se nacionalno pitanje stavlja iznad svega i nastoji se da se na 
žrtvama svoje nacije gradi istorija o genocidnosti drugih. Time se ponovo 
podgrevaju tenzije i međunacionalni sukobi i za mene je to neprihvatljivo – 
zaključio je Živković.

Aleksa Grubeša

http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif

        

 

 

http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&file=article&sid=49553

 

 

Attachment: image001.png
Description: Binary data

Attachment: image002.png
Description: Binary data

Attachment: image003.png
Description: Binary data

Одговори путем е-поште